Ulica straha
Nastavak :)))
Sjećajući se uspomena koje su joj parale srce, Jenny se odjednom trgne primjetivši da svi izlaze iz razreda te da počinje drugi sat.
Jenny nitko nije primjećivao.... Možda i bolje... Jer su se sada u Jennynim očima počeli skupljati prezir, mržnja, želja za osvetom... Njezinim nekada radosnim očima poteče gorka suza kao kap krvi iz srca... Ona se skupi i pobjegne u wc... Tamo je u samoći plakala i žalila za prošlosti...
Odjednom začuje korake koji joj se približavaju i ugleda onog tamnokosog dečka iz autobusa koji ju je sa suosjećanjem gledao. Sjeo je do nje na pod i obrisao joj suze i crne tragove olovke koja joj je klizila niz lice. Nasmješila mu se i pitala što radi u ženskom wc-u, a on je odgovorio da je čuo nečije jecaje te da je došao provjeriti. Promatrala je njegovo lice, pričala s njime kao da se poznaju godinama, bio je to prvi put da se Jenny nakon godinu dana s nekim osjećala opušteno.
Mogla je tako zauvijek gledati u te prekrasne plave oči.... Osjetila je kako joj obrazi gore..... Nešto je vrati u stvarnost. ''Želiš li... ovaj... mislim... što radiš u subotu?''
Jenny je ostala bez daha, ali se sjeti da bi se njezina šutnja mogla krivo protumačiti te reče : ''Ti mi reci!''
I tako se dogodio Jennyn prvi poljubac... Istina u wc-u, na prljavom podu, ali Jenny se prepustila osjećaju... za nju su postojali samo oni i ništa drugo.
Jenny se na tren trgne i zapita: ''Kako se uopće zoveš?''
On joj se nasmijši neodoljivim osmijehom i reče kratko: ''Jack Black.''
''Lijepo ime... tako je nekako jednostavno i moćno'', odgovori Jenny. Ja sam: ''Jenny Scott.'' Tako joj je bilo lijepo s njime da je potpuno zaboravila na nastavu. Prekinuo ih je čistačičin glas: ''Idemo požurite na nastavu, kako vas nije sram ljubakati se po školskim wc-ima!?''
Jenny i Jack se nasmiješe jedno drugome i rastajući se na hodniku Jack dobaci: ''Vrijedi ono za subotu?'' Ona samo kimne glavom i odjuri u razred.
Jenny je bila jako sretna, ali kad je ušla u razred nešto je jako stegne oko srca... ponovno baš kao i prošli put u glavi joj se počnu vrtjeti slike.... auto, zapomaganje, krv.... ali još strašnije i jezivije nego prošli put.... pokrije uši rukama i vikne: ''NEEEEEEEE''... začuje smijeh, ,jak, zloban smijeh.... otvori oči i shvati da cijeli razred bulji u nju. Uključujući profesora Camerona.... ali Alice se nije smijala... pogledala ju je svojim velikim zelenim očima... podsjetilaa ju je.. na.. na... Jenny nije mogla disati.. znoj je oblije te pobjegne iz razreda.... jedna ruka je snažno povuče k sebi... snažno je uhvati oko struka.... ''Jack, što ti radiš ovdje?''
''Nemam sljedeća dva sata... A što se tebi dogodilo?'' - upita Jack.
''Ma.. Pozlilo mi je.. Znaš vrućina i to'' - brzo slaže i odjuri van.
''Zašto mu nisam rekla što se događa? Možda bi razumio.'' Jack je definitivno jedina osoba kojoj ne bih trebala lagati. ''I tako je Jenny još neko vrijeme mrmljala sama sa sobom, ali sve tiše i tiše...
Jennyna soba je bila na samom kraju kuće (koja bi se prije mogla nazvati vilom)... Oko njezine sobe nije bila ni jedna druga. Soba je bila bez prozora, s crnim zidovima i namještajem... još jedan od razloga zašto bi Jenny trebali smatrati totalnon čudakinjom...
''Hej'' - dobaci Jack s drugog kraja ulice. ''Zdravo'' - odvrati Jenny. ''Danas imamo kontrolni iz fizike, a nismo za ispit uopće vježbali.'' - reče Jack.
''Ne mogu vjerovati da je gđa Termopolis tako zla... Znaš, ponekad jednostavno poželim... poželim... pa poželim da je nema.... - reče Jenny.
''Misliš da umre?'' S pomalo vidljivim strahom u glasu reče Jack.
Jenny zastane pa reče: ''Zar je važno? Želim samo da je nema... bilo kako bilo..."
Jenny nije mogla razabrati što je Jack mislio....Ali je jasno vidjela nervozu u njegovim očima... ali naravno da Jack ne bi loše mislio o njoj...Zbilja ne bi, zar ne? (Uvjeravala je samu sebe)
''TIŠINAA'' - uzvikne malo odeblja, niža žena, crvene kovrčave kose. ''Što ravnateljica radi ovdje''' - upita Alice.
''Došla sam vam reći jednu tužnu vijest... Jutros je u ženskom wc-u gospođa Termopolis pronađena MRTVA... Ne zna se kako je ubijena. ''Ubijenaa?'' ''To je nemoguće. ''Ali kako?'' Cijeli je razred jednoglasno govorio...
''Počinitelj još nije otkriven, ali ni motiv ubojsta... saznat ćete sve nakon policijske obdukcije.'' odgovori ravnateljica te ode iz razreda.
Jenny je osjetila nečiji prodoran pogled. Okrenula se i ugledala Jacka kako s nevjericom gleda u nju... Jenny zastane dah: ''Pa ne misli on... Ooo neee... Jack me krivi za smrt gospođe Termopolis?!?!?''
Nastavak slijedi…by vaše: IRENA & PEPA :DD
Nova učenica :S
Nova učenica :S
'' Jenny!!-zakasnit ćeš u školu,prvi ti je dan...'' -Uzvikne mama. Jenny zakoluta očima i odmahne glavom : ''Nije važno,savakako se ponovno selimo,zar ne?
Ne dobivši odgovor, uzela je svoju staru, istrošenu i iskrpanu torbu te krene u novu Queens Breage srednju školu...
Jenny nije bila poput ostalih djevojaka koje su voljele shooping i šminkanje...Zapravo je voljela nekada davno, ali jedan događaj u prošlosti je naveo Jenny da razmišlja da ovaj svijet vidi nešto drugačije, iako to nije željela...
Već je predvidjela kakav će joj biti prvi dan u novoj školi,nakon što ju je veliki mlaz kiše poprskao kočenjem školskog autobusa. Jenny je sa čuđenjem promatrala ostale učenike-također polaznike Queens Breage srednje škole. Ponašali su se kao hrpa idiota na raspustu iz ludnice...zapravo hrpa osnovnjaka. Jenny se nije osjećala prihvaćnom u tom društvu,niti je tako izgledala. Baš kao i u svakoj školi učenici su bili podjeljeni na temelju poularnosti u grupice. Uvijek među prvima se ističu plastične barbike koje misle da su iznad svih. Zatim slijede njihovi dečki ili oni koji bi to tek trebali postati. Uglavnom su to bili nogometaši. Nakon njih sljede skupina relativno normalnih djevojaka i dečkiju-premda se ni u toj skupini Jenny nije mogla zamisliti. Došla je na kraj autobusa. Odmah je primjetila jednog zagonetnog dečka koji joj se nasmiješio i ponudio joj mjesto do sebe. Jenny je sa premišljnjem ipak prihvatila ponudu i sjela do čudnog dečka tamne duge kose,prodornih plavih očiju i bijelih zubiju koji su se isticali na tamnoputoj koži.
''TIŠINA!'' -Uzviknuo je prof. Cameron (inače profesor naprednih društvenih znanosti) pokušavajući utišati učenike nastojeće im predstaviti novu učenicu.
''Ovo je Jenny Scott-nova učenica naše škole.'' Možeš sjesti u slobodnu klupu do prozora pored Alice.''
Jenny je na tren ostala bez daha i ukipljena na mjestu. Pokušavajući se pribrati sjela je na mjesto i stala buljiti u Alice. Ova joj se ljubazno predstavi. Kako bi prekinula neugodnu tišinu Alice upita razlog dolaska u Queens Breage. Jenny je i dalje zapanjeno gledala u nju te odbrusi: ''Zar je to važno? Ne zapitkuj previše.'' Alice ju uvrijeđeno pogleda te se skoncentrira na nastavu.
Jenny je cijeli sat bila napeta i uznemirena dok su joj se u glavi počela vrtjeti sjećanja................................................................. Vrlo dobro se prisjećala te večeri.
Pripremajući se za uobičajeni izlasak sa svojom najboljom prijateljicom i njezinim dečkom Imala je čudan predosjećaj kao da je znala da će se nešto dogoditi... U glavi joj se prevrte slike sjajnog srebrenog Bmw-a kao pada u provaliju...Začula je zapomaganje njezine prijateljice koja je sva krvava i izgorena izlazila iz zapaljenog auta.... NASTAVAK sljedi.... by: Pepa & Irena
koje nikoga do sada nisu ostavile ravnodušnima. Pridružite se našem svijetu tame... 
fear street 